Ljudi se ne menjaju.
To sam shvatio kada sam se sreo sa svojom prvom "devojkom" posle 7 godina. Simpaticno zensko stvorenje, doduse izgubljeno i sklono da previsa prica a premalo slusa sagovornika. Jednom recju, smor. Zasto sam bio sa njom? Bio sam mlad i lud tj. glup kao kurac.
Bio sam radoznao da je ponovo vidim te veceri jer nisam znao sta joj se desavalo u zivotu sve te godine. Hteo sa da je vidim svojim "novim" ocima, sada iskusnijeg i zrelijeg Baneta. Pitao sam se koliko je ona drugacija, koliko sam ja drugaciji, kako cemo reagovati jedno na drugo, nas dve, sada nove, osobe.
Nasli smo se, pozdravili, razmenili 2 i po reci... I... Flashback! Deja vu me je spicio u facu brzinom svetlosti i iz sve snage. Jebeni smor se ponavlja! Pocela je da mi isasava zivot kroz svaku poru na kozi i kara u (relativno) zdrav mozak, posle svih tih godina i to vec samo sa 2 proklete reci! Jebote, koji sam ja kreten, kojom umobolnom logikom li sam samo i na sekund dosao do nebuloze da se neko ili nesto promenilo?
I tu mi je sinulo u glavi.
Ako vam neko zaista ide na zivce, uvek ce vam ici na zivce.
Ljudski zivot je previse kratak da bi se iko promenio, bilo na bolje ili gore. Batalite humanisticke gluposti i naivnosti. Ljudi jednostavno nisu bica koja evoluiraju. Srz coveka uvek ostaje ista, uvek je bila i bice takva kakva jeste. A odnos izmedju dve nepromenjive osobe ce uvek biti isti.
I to je sustina. Ako nekoga zaista ne mozete podneti ili voleti, nikada necete ni moci.
Ali taj novcic nepromenjivost ima drugu stranu.
Ako nekoga zaista volite i slazete se, tako ce biti zauvek.
Jos uvek bacam vreme na pogresne ljude iako znam da nikad nece postati pravi. Ali ne jos zadugo...
Copyright © by Branimir Milosavljević, All rights reserved.
Za prava kopiranja pogledajte ovde.